Autobusi su postali moderno uto\u010di\u0161te. Majstore, samo vozi i ni\u0161ta ne pitaj!<\/strong><\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n

Na stanici <\/strong>kod VMA, druga vrata autobusa se otvaraju i on ulazi. <\/p>\n\n\n\n

Desetak mu je godina, u bermudama i sa ka\u010dketom na glavi, malo tamnijeg tena\u2026 Pr\u0107ast nos i krupne o\u010di odaju u njemu nevinost i lepotu deteta. <\/p>\n\n\n\n

Ipak, izdvaja ga ozbiljan izraz na licu, duboki udah i \u0161ake koje trlja jednu od drugu, pa ih odlu\u010dno stavlja izme\u0111u nogu i saginje glavu ka podu. Koncentri\u0161e se.<\/p>\n\n\n\n

Tu je ve\u0107 ozbiljno privukao pa\u017enju usnulih putnika.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to jedan de\u010dak, koji bi trebalo da je na raspustu, u dru\u0161tvu drugara ili roditelja, u parku ili na fudbalskom terenu, ulazi u autobus sa takvom re\u0161eno\u0161\u0107u? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pixabay<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
**Prazni pogledi<\/strong> gledaju u njega i \u010dekaju da se desi ne\u0161to, \u0161to struji u vazduhu, od momenta od kada se priklju\u010dio vo\u017enji.<\/p>\n\n\n\n**
Odjednom, mali <\/strong>se ispravlja i iz njegovog grla po\u010dinju da izlaze **melodije <\/strong>kakve mo\u017eete \u010duti samo od slavuja. <\/p>\n\n\n\n**
Usredsre\u0111en na svoj posao, zagledan u daljinu kao da se nekome dalekom i va\u017enom obra\u0107a, bez pokretanja tela, ali sa izra\u017eajnim licem, **on peva.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n**
Repertoar <\/strong>mu je uobi\u010dajen \u2013 mo\u017ee se svakodnevno \u010duti na radijima, slavljima ili ulicama \u2013 ali je izvo\u0111enje <\/strong>tih pesama **oplemenjeno<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Glas, <\/strong>u neku ruku, ne\u017ean, mali i de\u010diji, ali opet jak, prodoran, vibriraju\u0107i i zreo. <\/p>\n\n\n\n**
**Toplota postaje toplina. Praznina postaje smisao. Pogledi postaju osmesi, a ravnodu\u0161nost postaje radoznalost. Putnici postaju saputnici.<\/strong><\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n**
**Uz za\u010du\u0111enost i zapitanost \u0161ta se to de\u0161ava, putnici postaju saputnici. Gledaju jedni u druge i pitaju jedni druge. <\/p>\n\n\n\n**
Objekti posmatranja vi\u0161e nisu zami\u0161ljene ta\u010dke u daljini<\/strong>, izvan autobuskih prozora, ve\u0107 **ljudska lica. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
Ti\u0161ina <\/strong>koja distancira strance<\/strong>, sada postaje govor <\/strong>upu\u0107en drugom **ljudskom bi\u0107u<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Ko je taj mali? \u0160ta se to de\u0161ava? Ko to tamo peva?<\/strong><\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n**
Noge <\/strong>se kri\u0161om pomeraju, ruke <\/strong>se zaustavljaju da ne po\u0111u same u veselje, u **\u017eivot<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Osmesi <\/strong>preplavljuju lica. <\/p>\n\n\n\n**
$\"\"$
Pixabay<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
Saznanje koje raduje \u2013 ljudi su lepi kada se osmehuju, ljudi su lepi bez obzira na godine, ljudi mogu biti lepi i na vru\u0107ini, ljudi mogu biti lepi i u autobusu\u2026 Ljudi su lepi!<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Sa spoznajom o onome \u0161to se u tom trenutku de\u0161ava, putnici se, jedan za drugim, pomeraju iz prvobitnih polo\u017eaja i me\u0161kolje se. Ruke same kre\u0107u ka **nov\u010danicima<\/strong>. Ali, stoj\u2026!<\/p>\n\n\n\n**
Niko ne sme prvi da svom malom peva\u010du ponudi **novac<\/strong>. Ne \u017eele da ga uvrede i ne \u017eele da ta lepota, koja isijava iz njega, prestane. <\/p>\n\n\n\n**
On i dalje po\u0161teno radi svoj posao, **nesvestan reakcija<\/strong> koje je izazvao. <\/p>\n\n\n\n**
Ne ulaguje se, ne prosi, ne moli i ne tra\u017ei. **On svakim svojim pokretom daje i pru\u017ea. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
**Ono \u0161to im on daje nije pesma, ve\u0107 su to ljubav, lepota i dobrota. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
**On im pru\u017ea otre\u017enjenje, povratak u bi\u0107e i pribli\u017eavanje \u010doveka \u010doveku. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
Svako \u017eeli da ga dodirne, da mu \u010destita, da mu se **zahvali<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Svako \u017eeli da ga nagradi. <\/p>\n\n\n\n**
$\"\"$
Pixabay<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
Iskusnim okom malog \u2013 velikog \u010doveka, svestan da je probudio usnuli grad<\/strong> i napunio srca putnika<\/strong>, on prestaje da peva, skida **ka\u010dket <\/strong>sa glave i odlazi na po\u010detak autobusa.<\/p>\n\n\n\n**
Sa ka\u010dketom u ruci, koja nije ispru\u017eena kao da tra\u017ei i prosi, ve\u0107 priljubljena uz telo, kao da poru\u010duje: ,*,znam da imate potrebu da nagradite moj po\u0161teni rad i trud\u201d,<\/em> mali \u2013 veliki peva\u010d prolazi kroz autobus i prolazi kroz putnike. <\/p>\n\n\n\n*
***Ovoga puta nema okretanja glave, sada se svaka ruka utrkuje koja \u0107e pre i koja \u0107e vi\u0161e da ubaci u ka\u010dket. <\/p>\n\n\n\n***
**Pohvale <\/strong>dolaze sa svih strana. <\/p>\n\n\n\n**
Mu\u0161karci uzvikuju: *,,Svaka ti \u010dast\u201d<\/em>, a u \u017eenskim pogledima se prepoznaje maj\u010dinski instinkt. <\/p>\n\n\n\n*
**Trenutak je da de\u010dak iza\u0111e iz autobusa, a da \u017eivot u\u0111e u svaku na\u0161u poru. <\/strong><\/p><\/blockquote><\/figure>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"**
Autobusi su postali moderno uto\u010di\u0161te. Majstore, samo vozi i ni\u0161ta ne pitaj!
\nTrenutak je da de\u010dak iza\u0111e iz autobusa, a da \u017eivot u\u0111e u svaku na\u0161u poru. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3089,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[2,489,26],"tags":[530,544,557,546,345,534,555,79,59,529,532,543,542,556,545,538,536,549,537,531,540,551,550,539,554,553,548,547,559,533,558,95],"series":[],"class_list":["post-3084","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-re-kreativno","category-pisac-iz-prikrajka","category-pisanje","tag-autobus","tag-decak","tag-dobrota","tag-glas","tag-grad","tag-iskustvo","tag-ko-to-tamo-peva","tag-lepota","tag-ljubav","tag-ljubav-je-da-se-pokaze","tag-ljudskost","tag-moderno-utociste","tag-nemir","tag-osmeh","tag-pevac","tag-pogled-u-daljinu","tag-prazni-pogledi","tag-praznina","tag-prozor","tag-putnici","tag-realnost","tag-saputnici","tag-smisao","tag-stanica","tag-stranci","tag-tisina","tag-toplina","tag-toplota","tag-usnuli-grad","tag-vreme","tag-zahvalnost","tag-zivot"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2019\/09\/roses-2840743_960_720.jpg?fit=960%2C544&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3084"}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3084"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3084\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3766,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3084\/revisions\/3766"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3089"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3084"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3084"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3084"},{"taxonomy":"series","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/series?post=3084"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}

Pixabay<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
**Prazni pogledi<\/strong> gledaju u njega i \u010dekaju da se desi ne\u0161to, \u0161to struji u vazduhu, od momenta od kada se priklju\u010dio vo\u017enji.<\/p>\n\n\n\n**
Odjednom, mali <\/strong>se ispravlja i iz njegovog grla po\u010dinju da izlaze **melodije <\/strong>kakve mo\u017eete \u010duti samo od slavuja. <\/p>\n\n\n\n**
Usredsre\u0111en na svoj posao, zagledan u daljinu kao da se nekome dalekom i va\u017enom obra\u0107a, bez pokretanja tela, ali sa izra\u017eajnim licem, **on peva.<\/strong> <\/p>\n\n\n\n**
Repertoar <\/strong>mu je uobi\u010dajen \u2013 mo\u017ee se svakodnevno \u010duti na radijima, slavljima ili ulicama \u2013 ali je izvo\u0111enje <\/strong>tih pesama **oplemenjeno<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Glas, <\/strong>u neku ruku, ne\u017ean, mali i de\u010diji, ali opet jak, prodoran, vibriraju\u0107i i zreo. <\/p>\n\n\n\n**
**Toplota postaje toplina. Praznina postaje smisao. Pogledi postaju osmesi, a ravnodu\u0161nost postaje radoznalost. Putnici postaju saputnici.<\/strong><\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n**
**Uz za\u010du\u0111enost i zapitanost \u0161ta se to de\u0161ava, putnici postaju saputnici. Gledaju jedni u druge i pitaju jedni druge. <\/p>\n\n\n\n**
Objekti posmatranja vi\u0161e nisu zami\u0161ljene ta\u010dke u daljini<\/strong>, izvan autobuskih prozora, ve\u0107 **ljudska lica. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
Ti\u0161ina <\/strong>koja distancira strance<\/strong>, sada postaje govor <\/strong>upu\u0107en drugom **ljudskom bi\u0107u<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Ko je taj mali? \u0160ta se to de\u0161ava? Ko to tamo peva?<\/strong><\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n**
Noge <\/strong>se kri\u0161om pomeraju, ruke <\/strong>se zaustavljaju da ne po\u0111u same u veselje, u **\u017eivot<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Osmesi <\/strong>preplavljuju lica. <\/p>\n\n\n\n**
$\"\"$
Pixabay<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
Saznanje koje raduje \u2013 ljudi su lepi kada se osmehuju, ljudi su lepi bez obzira na godine, ljudi mogu biti lepi i na vru\u0107ini, ljudi mogu biti lepi i u autobusu\u2026 Ljudi su lepi!<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Sa spoznajom o onome \u0161to se u tom trenutku de\u0161ava, putnici se, jedan za drugim, pomeraju iz prvobitnih polo\u017eaja i me\u0161kolje se. Ruke same kre\u0107u ka **nov\u010danicima<\/strong>. Ali, stoj\u2026!<\/p>\n\n\n\n**
Niko ne sme prvi da svom malom peva\u010du ponudi **novac<\/strong>. Ne \u017eele da ga uvrede i ne \u017eele da ta lepota, koja isijava iz njega, prestane. <\/p>\n\n\n\n**
On i dalje po\u0161teno radi svoj posao, **nesvestan reakcija<\/strong> koje je izazvao. <\/p>\n\n\n\n**
Ne ulaguje se, ne prosi, ne moli i ne tra\u017ei. **On svakim svojim pokretom daje i pru\u017ea. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
**Ono \u0161to im on daje nije pesma, ve\u0107 su to ljubav, lepota i dobrota. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
**On im pru\u017ea otre\u017enjenje, povratak u bi\u0107e i pribli\u017eavanje \u010doveka \u010doveku. <\/strong><\/p>\n\n\n\n**
Svako \u017eeli da ga dodirne, da mu \u010destita, da mu se **zahvali<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n**
**Svako \u017eeli da ga nagradi. <\/p>\n\n\n\n**
$\"\"$
Pixabay<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n
Iskusnim okom malog \u2013 velikog \u010doveka, svestan da je probudio usnuli grad<\/strong> i napunio srca putnika<\/strong>, on prestaje da peva, skida **ka\u010dket <\/strong>sa glave i odlazi na po\u010detak autobusa.<\/p>\n\n\n\n**
Sa ka\u010dketom u ruci, koja nije ispru\u017eena kao da tra\u017ei i prosi, ve\u0107 priljubljena uz telo, kao da poru\u010duje: ,*,znam da imate potrebu da nagradite moj po\u0161teni rad i trud\u201d,<\/em> mali \u2013 veliki peva\u010d prolazi kroz autobus i prolazi kroz putnike. <\/p>\n\n\n\n*
***Ovoga puta nema okretanja glave, sada se svaka ruka utrkuje koja \u0107e pre i koja \u0107e vi\u0161e da ubaci u ka\u010dket. <\/p>\n\n\n\n***
**Pohvale <\/strong>dolaze sa svih strana. <\/p>\n\n\n\n**
Mu\u0161karci uzvikuju: *,,Svaka ti \u010dast\u201d<\/em>, a u \u017eenskim pogledima se prepoznaje maj\u010dinski instinkt. <\/p>\n\n\n\n*
**Trenutak je da de\u010dak iza\u0111e iz autobusa, a da \u017eivot u\u0111e u svaku na\u0161u poru. <\/strong><\/p><\/blockquote><\/figure>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"**
Autobusi su postali moderno uto\u010di\u0161te. Majstore, samo vozi i ni\u0161ta ne pitaj!
\nTrenutak je da de\u010dak iza\u0111e iz autobusa, a da \u017eivot u\u0111e u svaku na\u0161u poru. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3089,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[2,489,26],"tags":[530,544,557,546,345,534,555,79,59,529,532,543,542,556,545,538,536,549,537,531,540,551,550,539,554,553,548,547,559,533,558,95],"series":[],"class_list":["post-3084","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-re-kreativno","category-pisac-iz-prikrajka","category-pisanje","tag-autobus","tag-decak","tag-dobrota","tag-glas","tag-grad","tag-iskustvo","tag-ko-to-tamo-peva","tag-lepota","tag-ljubav","tag-ljubav-je-da-se-pokaze","tag-ljudskost","tag-moderno-utociste","tag-nemir","tag-osmeh","tag-pevac","tag-pogled-u-daljinu","tag-prazni-pogledi","tag-praznina","tag-prozor","tag-putnici","tag-realnost","tag-saputnici","tag-smisao","tag-stanica","tag-stranci","tag-tisina","tag-toplina","tag-toplota","tag-usnuli-grad","tag-vreme","tag-zahvalnost","tag-zivot"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2019\/09\/roses-2840743_960_720.jpg?fit=960%2C544&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3084"}],"collection":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3084"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3084\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3766,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3084\/revisions\/3766"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3089"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3084"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3084"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3084"},{"taxonomy":"series","embeddable":true,"href":"https:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/series?post=3084"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}