Milisav Rosić Afanas ,,Drugi svijet”
Pesnik Milisav Rosić rođen je u Mojkovcu 1997. godine. Student je na Fakultetu političkih nauka.
Interesovanje za umetnost kod Milisava je počelo od malih nogu. Prvi njegov ozbiljniji umetnički projekat je performans ,,Umjetnik nema ego”.
Svoje prve neobjavljene pesme je čitao na umetničkim večerima ,,Pokaži talenat” u sklopu Centra za Kulturu ,,Nenad Rakočević”.
Pored pisanja, kao njegove glavne vodilje, Milisav se oprobao i u video-produkciji.
,,Još u antičkoj Grčkoj, Platon je zagovarao tvrdnje da stvarnost koja nas okružuje nije prava stvarnost, da postoji apsolutna stvarnost do koje treba doći.
Toj drugoj stvarnosti, okreće se i autor ovog poetskog prvjenca. Tu novu stvarnost koja ga budi iz duševne konfuzije, prepušta poeziji koja ga vodi ka svemu onome što njegov racionalni dio ličnosti želi da razgoliti, razotkrije, a, iracionalni dio nađe svoje oslobođenje”.
,,Poetski prvjenac Milisava Rosića, pokazuje već sada određenu autorsku i čitalačku zrelost, gdje se s pravom može nagovijestiti pojava mladog mojkovačkog poete, kroz nagovještaj Ovo je moj legat i podsjetnik, da se sjećam ko sam bio prije ovoga”.
Uz želju za nova pjesnička dostignuća, preporučujem ovu zbirku čitalačkoj publici”.
NEON
Noćima – podočnjaci modro plave boje
Noćima- crvena mreža niti u bjelini oka
Noćima – gorak ukus u mojim ustima
Kao slomljena časa od kristala
Kao suvi list
Dok se raspada
U mojoj ruci
I tada, neočekivano te noći
Bljesak…
Zatim vrisak…
Ona me osanjala
Na mokru zemlju položila
Bez boje
Onako umoran i blijed
Hladnoća i drhtaj
Kasnije
Smiraj i šaptaj…
Crvena neonska svjetla!
Crvene uzarene lampe!
Preliv svih nijansi crvene
Na nametu snijega
Noć
Izgubih se u gledanju igre sjenki
Obuzela me pomama
Ugriz moje usne
Užitak bola
Vatra Božanske strasti
Gubitak sebe
Pronalazak
Hipnotičko ludilo
U isto vrijeme
Nevjernik i Božiji sluga
Oreol kao dar grješniku
Božijeg suda
NULA
Nihil
Ništa
Niko
Ova pjesma nema mene
Nema nikog, nema rime
Nema ljudi, nema života
Nade
Postojanja
Skočih u ljepotu nepostojanja
Fragmenti sjećanja oduzeti
Kao list u jesen
Najljepše nijanse od svih
U šumskom požaru izgorjeh
Jesen nema šta ubiti
Proljeće nema šta roditi
U meni, samo vrisak leži
Željan slobode
Sanjam
O danu
Kada ću slobodno pjevati
ISPRAĆAJ
U crnom, srcu mome
Ubio sam te
Iz odaja moje duše
Iselio sam te
Nisi više stanovnik mog grada
Sada su tu drugi ljudi
Hodam ulicama
Davno zaboravljenim i otpisanim
Vidim igru sjena u noći
Ples besmrtnih kraljica
Zavode me nježnim dodirom
Od raskršća do raskršća
Prate me
Mrse moju kosu
Jedna šapuće na uvo
Ti nikada nisi bio njen
Ona nikada nije bila svoja
Davno se izgubila gledajući u zrcalo
Taština i bol vladaju njenim srcem
Njeno žuto srce
Nikada nije voljelo tvoje
Njene boje su isprane
Tvoje su jarke
Dodir smrti je dodir života
Dodir laži je dodir istine
Ne zalivaj uvelo cvijeće naše ljubavi
Nikad ga neću ubrati
Zaljubljen sam u svoju tamu
dišem crni plamen
Moj mjesec, više ne sija
Kod tebe padaju kiše
Lunu čuvam za sebe
Što dalje od tebe
OGANJ
Mirišeš na smrt
Ne znam tvoje ime
Da li si ognjena vatra
Ili vizija mog transa
Da li si košmar bez kraja
Ili goruća želja moje potrebe
A da, ti nisi odvojen
Ili
Odvojena od mene
Ti si Ja
A
Ja sam Ti
Nema veće ljubavi
Od ljubavi ka sopstvenom mesu
Arterijama, venama
Ka vrućoj krvi
Koju pumpa tvoje srce
Ili
Možda je ta ljubav prepreka
Ono što slobodi ne da zraka
Pojedi sopstveno meso
Isisaj svoju krv
smelji kosti..
Doći ćes do sebe tada
Voz putuje
Već pripremljenom prugom
Varnica od točkova
Duša kroz put sudbine
Sloboda je skupa
U vozu si bez karte
TAJNA
Zlokob! Crna zemlja!
Crna ruža!
Plač majki!
Jutro bez pjetlova!
Neonska svijetla niotkud!
Bijes zaboravljenih!
Vrisak umrlih!
Otrov hiljade škorpiona, pomiješanih sa
mojom pljuvačkom
Prokleti su stihovi
Riječi su zle….
Uzimam
Dio po dio sebe
Vežem im oci,
Da nikad ne nađu put ka kući
Kao pauk koji plete svoju mrežu
Ove riječi su namijenjene meni u sebi
Napisane za mene
Otuđih se od sebe
Da bi dijete opet prigrlio i rekao mu
Ovo sam sve za tebe uradio
Volim te
Volim te više nego ikog
Želim te više nego ikog
Javi se, dječače u meni
Željan sam te
Ko cvjeća u sred zime
KAZNA
Beskrajni sati kiše
Magla skriva moje lice
Da ne vidiš moje oči
U njih se skriva
Demon noći
Teško se pronaći
A, lako izgubiti u njima
Ovdje vrijeme teče sporo
Ovdje sam vječno mlad
Uspomene oduzete
Oživljavaju
Sjećanja naviru
Poput nameta snijega
zločin protiv moći
Ranjena srna i njene oči
Zadnja suza i zadnja jesen
Lišće pada i lišće vene
Ne gledam više
Lica nakaza
Vidim samo dokaze
Stradalih – jer nisu živjeli
Stradalih – jer nisu voljeli
Kasno je, kasno je za živjeti
Kasno je, kasno za umrijeti
AFANAS
Moja ljubav
U zagrljaju okeana
Moja strast
U ljetnjem suncu
Ja
Misterija
Ruža vjetrova i miris cimeta
Ja
Nježnost
Pjena talasa i vizija Afrodite
Kroz mene teče krv ratnika
Bog Mars u zanosu
Kroz mene teče krv druida
Dim tamjana izvodi spiralni ples
Zapis prošlosti
Ispisan pjesmom umrlih
Odjek sadašnjosti
Kroz dvorane predskazanja
Bog sjutrašnjice
Nosi moje i tvoje ime
LJUBAV
Zaljubljen sam u svijet
svaki dio njega volim živjeti
Zaljubljen sam u sebe
U svaki moj lik i njegove izvedbe
Nije mi potrebna
Ljubav od čovjeka kobna
Nije mi potrebna
Ni dama iz Vavilona
U meni postoji svijet
Kroz njega idem sebi u susret
Da
Volim te
Utapam se u ovaj trenutak ljubavi
Ovdje i Sada
Moje noge su izdržale
I dalje me vode
Moje srce je podnijelo
Sreću i bol
Sam se rađaš i sam umireš
Samo ako nisi nikada volio
Ptica na grani pjeva moju pjesmu
Jorgovani mirišu za mene
Sunčev zalazak i izlazak
Selenin hod po nebu
Zvjezdano nebo
Otvaram vrata,
Ovaj trenutak je samo moj
Ovo je prvi naš sastanak
One Comment
Aleksandra Đorđević
Favorit: Nula 😉