{"id":4652,"date":"2020-11-20T00:01:06","date_gmt":"2020-11-20T00:01:06","guid":{"rendered":"http:\/\/tvojmagazin.com\/?p=4652"},"modified":"2020-11-23T21:03:29","modified_gmt":"2020-11-23T21:03:29","slug":"horhe-luis-borhes-vavilonska-kula","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/2020\/11\/20\/horhe-luis-borhes-vavilonska-kula\/","title":{"rendered":"Horhe Luis Borhes ,,Vavilonska biblioteka&#8221;"},"content":{"rendered":"<body>\n<p class=\"has-drop-cap\"><strong>Horhe Fransisko Isidoro Luis Borhes Asevedo<\/strong>\u00a0je ro\u0111en u Buenos Ajresu <strong>1899.<\/strong> godine, a umro je u \u017denevi <strong>1986.<\/strong> godine. <\/p>\n\n\n\n<p>Bio je <strong>argentinski\u00a0<\/strong>pisac i jedan od najuticajnijih\u00a0knji\u017eevnika\u00a020. veka.<\/p>\n\n\n\n<p>Obele\u017eio je <strong>hispanoameri\u010dku\u00a0<\/strong>knji\u017eevnost\u00a0i zna\u010dajno uticao na svetske knji\u017eevne tokove.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Pisac bez otad\u017ebine<\/h2>\n\n\n\n<p>Za Borhesa ka\u017eu da je <strong>pisac bez otad\u017ebine<\/strong>, jer je iza\u0161ao <strong>iz okvira nacionalne knji\u017eevnosti. <\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>On pripada <strong>svetskoj knji\u017eevnosti<\/strong>, jer se bavi <strong>univerzalnim temama.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">\u017divotni put<\/h2>\n\n\n\n<p>\u010clanovi njegove <strong>porodice <\/strong>su \u0161panskog, engleskog i portugalskog porekla, i imali su zna\u010dajnu ulogu u istoriji\u00a0Argentine. Osnovno obrazovanje je najve\u0107im delom stekao od roditelja. <\/p>\n\n\n\n<p>Njegovo formiranje kao intelektualca i umetnika po\u010dinje ve\u0107 u detinjstvu, u velikoj <strong>porodi\u010dnoj biblioteci <\/strong>sastavljenoj od dela na engleskom, koji je znao zahvaljuju\u0107i baki Engleskinji. <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-pullquote\" style=\"border-color:#cf2e2e\"><blockquote><p>Ve\u0107 sa sa <strong>sedam <\/strong>godina je napisao prvu pri\u010du, a sa <strong>devet <\/strong>godina je objavio svoj prvi prevod \u2013 roman Oskara Vajlda \u201eSre\u0107ni princ\u201c.<\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n<p><strong>Preveo <\/strong>je dela\u00a0Vilijama Foknera,\u00a0Hermana Hesea\u00a0,\u00a0Franca Kafke,\u00a0Volta Vitmana,\u00a0Vird\u017einije Vulf\u00a0i drugih.<\/p>\n\n\n\n<p>Godine\u00a01914. se njegova porodica seli u\u00a0<strong>Pariz<\/strong>. Borhes u Francuskoj u\u010di jezik i priprema maturu, sa posebnim interesovanjem za filozofiju i velike pisce\u00a019. veka. Za vreme\u00a0Prvog svetskog rata\u00a0sa porodicom se preselio u\u00a0<strong>\u0160vajcarsku<\/strong>,\u00a0a\u00a01919. godine odlaze u\u00a0<strong>\u0160paniju\u00a0<\/strong>i tu Borhes po\u010dinje svoj aktivniji spisateljski rad.<\/p>\n\n\n\n<p>Kada se vratio u <strong>Argentinu<\/strong>, sa nekoliko mladih pisaca pokrenuo je <strong>\u010dasopise<\/strong>, a ve\u0107 1923. godine ponovo odlazi u\u00a0Evropu. <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-pullquote\" style=\"border-color:#cf2e2e\"><blockquote><p>Godine\u00a01927. mu je oslabio vid, da bi potpuno <strong>oslepeo <\/strong>krajem 50- ih godina.<\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n<p> S obzirom na to da je Borhes bio <strong>slep<\/strong>, njegova majka se starala o njemu, bila je njegov li\u010dni sekretar, odgovarala je na pisma, pratila ga je na putovanjima. <\/p>\n\n\n\n<p>Neo\u010dekivano,\u00a01967. godine, Borhes se o\u017eenio sa svojom starom prijateljicom iz mladosti. Njegovi prijatelji su smatrali da je upravo njegova majka insistirala na tome kako bi imao ko da se brine o njenom slepom sinu kada ona umre. Me\u0111utim, brak je trajao svega tri godine. <\/p>\n\n\n\n<p>Nakon razvoda, Borhes se vratio majci, sa kojom je \u017eiveo u malom stanu, sve do njene smrti. Narednih godina, putovao je \u0161irom sveta. Nakon maj\u010dine smrti ulogu asistentkinje preuzima\u00a0jedna Argentinka nema\u010dko-japanskog porekla, a 1986. godine se o\u017eenio sa njom.<\/p>\n\n\n\n<p>Bio je <strong>direktor <\/strong>Nacionalne biblioteke i <strong>profesor <\/strong>na Univerzitetu u Buenos Ajresu.<\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-image is-style-rounded\"><figure class=\"aligncenter size-large is-resized\"><img data-recalc-dims=\"1\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/Jorge_Luis_Borges.jpg?resize=300%2C514\" alt=\"\" class=\"wp-image-4654\" width=\"300\" height=\"514\" loading=\"lazy\" srcset=\"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/Jorge_Luis_Borges.jpg?w=584 584w, https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/Jorge_Luis_Borges.jpg?resize=175%2C300 175w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><figcaption>Wikipedia<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Knji\u017eevni uticaji<\/h2>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\"><li>Na Borhesa dosta uti\u010de\u00a0modernisti\u010dki stil\u00a0pisanja, a posebno\u00a0<strong>simbolizam<\/strong>. <\/li><li>U njegovim kasnijim delima mo\u017ee se videti uticaj\u00a0<strong>naturalizma<\/strong>. <\/li><li>Borhes se dosta interesovao za\u00a0<strong>mitologiju<\/strong>,\u00a0<strong>matematiku<\/strong>\u00a0i\u00a0<strong>teologiju\u00a0<\/strong>i ove nauke su \u010desto bile prisutne u njegovim delima.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Borhesovo delo<\/h2>\n\n\n\n<p>Zadu\u017eio je svetsku knji\u017eevnost svojim <strong>kratkim pri\u010dama<\/strong> koje imaju\u00a0metafizi\u010dke\u00a0i fantasti\u010dne osobine. <\/p>\n\n\n\n<p>Zaslu\u017eio je epitet <strong>majstora kratke pri\u010de.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-pullquote\" style=\"border-color:#cf2e2e\"><blockquote><p>Njegovo najpoznatije delo je kratka pri\u010da\u00a0<strong>\u201e\u010cekanje\u201c<\/strong>\u00a0objavljena\u00a01950. godine.<\/p><\/blockquote><\/figure>\n\n\n\n<p>Borhesove najzna\u010dajnije <strong>zbirke pri\u010da<\/strong> su:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\"><li>,,Univerzalana istorija be\u0161\u010da\u0161\u0107a\u201d (1935)<\/li><li>,,Vrt sa stazama koje se ra\u010dvaju\u201d (1941)<\/li><li>,,Ma\u0161tarije\u201d (1944)<\/li><li>,,Alef\u201d (1949)<\/li><li>,,Pe\u0161\u010dana knjiga\u201d (1975)<\/li><\/ul>\n\n\n\n<p>Iako najpoznatiji po svojim pripovetkama, Borhes je tako\u0111e bio i\u00a0<strong>pesnik\u00a0<\/strong>i <strong>knji\u017eevni kriti\u010dar. <\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Dobitnik je\u00a0nagrade <strong>\u201eServantes\u201c<\/strong>\u00a0za knji\u017eevnost\u00a01978. godine.<\/p>\n\n\n\n<p>Borhes nije dobio\u00a0<strong>Nobelovu nagradu<\/strong>\u00a0za knji\u017eevnost i to je do\u017eiveo kao li\u010dni poraz. Kasnije se govorilo da mu je ova nagrada uskra\u0107ena zbog konzervativnog pogleda na politiku.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Borhesovi sledbenici<\/h2>\n\n\n\n<p>Stvaraju\u0107i <strong>izme\u0111u dva rata<\/strong>, Borhes je bio potpuno <strong>druga\u010diji <\/strong>od svega onog \u0161to su drugi pisci ponudili. Nasuprot politi\u010dki aktivnoj knji\u017eevnosti, on izlazi iz zadatih okvira, tra\u017ee\u0107i u svojim delima metafizi\u010dki i ontolo\u0161ki smisao. Borhes je \u010ditaocima ukazao na druga\u010dije mogu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n<p>U tom periodu su se pojavili prvi <strong>borhesovci<\/strong>, popularni latinoameri\u010dki pisci kao \u0161to su\u00a0<strong>Markes,\u00a0Kortasar,\u00a0Ljosa,\u00a0Fuentes<\/strong>\u00a0i drugi. <\/p>\n\n\n\n<p>Iako ga sme\u0161taju u <strong>magijski realizam<\/strong>, Borhes ne pripada tom pravcu. Ipak, magijski realizam ima za podtekst Borhesova dela.<\/p>\n\n\n\n<p>Na na\u0161im prostorima su \u010ditaoci tek <strong>sedamdesetih godina <\/strong>po\u010deli vi\u0161e da obra\u0107aju pa\u017enju na Borhesova dela. Najvi\u0161e je uticao na <strong>Danila Ki\u0161a<\/strong> i <strong>Milorada Pavi\u0107a. <\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>I dan-danas mo\u017eemo \u010duti izraze: <strong>,,borhesovski motiv\u201d<\/strong> ili <strong>,,borhesov postupak\u201d.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-image is-style-rounded\"><figure class=\"aligncenter size-large\"><img data-recalc-dims=\"1\" decoding=\"async\" width=\"300\" height=\"422\" src=\"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/Borges_1921.jpg?resize=300%2C422\" alt=\"\" class=\"wp-image-4653\" loading=\"lazy\" srcset=\"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/Borges_1921.jpg?w=300 300w, https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/Borges_1921.jpg?resize=213%2C300 213w\" sizes=\"(max-width: 300px) 100vw, 300px\" \/><figcaption>Wikipedia<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Naj\u010de\u0161\u0107i motivi<\/h2>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\"><li><strong>ogledala<\/strong>: iza ovog Borhesovog motiva krije se igra udvajanja. Name\u0107u se pitanja: ko je stvaran u ovom svetu? Ko sme da izgovori re\u010d ja? Pisac nudi odgovor: Smo Bog postoji, mi smo ti koji ne postojimo<\/li><li><strong>lavirint<\/strong>: iza ovog  motiva nalaze se alegorije. Lavirinti su zamr\u0161eni hodnici koji imaju izlaz samo ako znamo po njima da se kre\u0107emo<\/li><li><strong>biblioteke<\/strong><\/li><li><strong>smrt <\/strong>je jedan od najva\u017enijih motiva iako se nigde direktno ne pominje<\/li><li><strong>dvojni\u0161tvo<\/strong><\/li><li><strong>pri\u010da o pri\u010di<\/strong><\/li><li><strong>pisac <\/strong>kao junak<\/li><li><strong>sanjanje<\/strong><\/li><\/ul>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Poetika<\/h2>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\"><li>Utemeljiva\u010d postmodernizma<\/li><li>Uneo <strong>humor, ironiju i alegoriju<\/strong><\/li><li>Pravio <strong>otklon <\/strong>od realisti\u010dkog romana<\/li><li>Stvarnost i dru\u0161tveno-politi\u010dke okolnosti nisu mu va\u017ene i dominantne<\/li><li><strong>Fusnote <\/strong>i <strong>postskriptumi <\/strong>su veoma va\u017eni<\/li><li>Teorija mogu\u0107ih svetova<\/li><li>Osobena forma<\/li><li>Kitnjasti stil<\/li><li>Posmatrao <strong>knji\u017eevnost <\/strong>kao drugi, autonomni svet, kao jedini postoje\u0107i svet<\/li><li><strong>Teme<\/strong>: smrt, besmrtnost, ve\u010dnost, vreme, svemir\u2026<\/li><li>Odnos izme\u0111u tvorca i \u010doveka kog taj tvorac pravi<\/li><li><strong>Ironi\u010dan <\/strong>odnos prema svemu \u0161to je postavljeno kao temeljna vrednost<\/li><li>Obesmi\u0161ljava besmrtnost jer je su\u0161tina svega \u0161to nam je va\u017eno u \u017eivotu uslovljeno <strong>smrtno\u0161\u0107u<\/strong><\/li><li>Uvodi <strong>rukopise <\/strong>i likove koji nakon mnogo godina preispituju taj rukopis<\/li><li><strong>Veliki Bibliotekar kao bog<\/strong>, \u010dovek kao jedno i kao mno\u0161tvo<\/li><li>Proza sa one strane ogledala gde stoji <strong>pisac <\/strong>koji bi mogao da ubije ili da bude ubijen<\/li><li>Njegovi <strong>junaci<\/strong> ne doti\u010du, ve\u0107 to radi <strong>pripoveda\u010d<\/strong><\/li><li><strong>Likovi <\/strong>su bezimeni, jedinstveni, originalni i op\u0161ti<\/li><li>Kod njega se fikcija i stvarnost, san i java me\u0161aju<\/li><li>Izjedna\u010davanje subjekta i antisubjekta<\/li><li>Nije voleo psihologizaciju likova, ve\u0107 <strong>akciju, radnju i ideju<\/strong><\/li><li>Nema rasipanja u emocijama ve\u0107 je <strong>sveden<\/strong><\/li><li>Ironi\u010dni odnos prema sudbini<\/li><li>Kratke pri\u010de su <strong>parabole <\/strong>sa dubljim smislom zna\u010denja<\/li><li><strong>Palimpsest<\/strong>: tekst na podlozi koji se brisao zbog nedostatka pergamenta. U savremenom smislu, knji\u017eevni je postupak koji otkriva dublji sloj, ispod teksta na povr\u0161ini<\/li><li>Narativ i stvarnost kog njega <strong>nisu apsolutni<\/strong><\/li><li>Uz nekoliko izuzetaka, <strong>\u017eene <\/strong>su skoro potpuno odsutne u ve\u0107ini Borhesovih dela. Postoji nekoliko pri\u010da u kojima je pisao o romanti\u010dnoj ljubavi i o neuzvra\u0107enim ljubavima<\/li><\/ul>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Borhes je govorio\u2026<\/h2>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\"><li>,,Knji\u017eevnost je dokument \u010dove\u010danstva\u201d.<\/li><li>,,Proza je kaligrafija sveta\u201d.<\/li><li>,,Ima ve\u0107 75 godina kako ho\u0107u da se ubijem\u201d.<\/li><li>,,Ne mo\u017ee\u0161 da pro\u0111e\u0161 sve puteve kojim god putem da po\u0111e\u0161\u201d.<\/li><li>,,\u010covek je isto \u0161to i bog, a bog je isto \u0161to i \u010dovek; \u010dovek je isto \u0161to i njegova \u017ertva, a izme\u0111u su apsolut i tragi\u010dnost\u201d.<\/li><li><strong>Elitista <\/strong>\u2013 veruje u kulturu i knji\u017eevnost sa velikim K!<\/li><li>,,Ne izvla\u010di se umetnost iz naroda, iz malog \u010doveka, ve\u0107 iz grupe istaknutih pojedinaca\u201d.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Borhesova poetizovana biografija<\/h2>\n\n\n\n<p>Horhe Borhes umro je od raka jetre 1986. godine u\u00a0\u017denevi. <\/p>\n\n\n\n<p>Njegova biografija obiluje \u017eivotnim detaljima koji je \u010dine <strong>poeti\u010dnom<\/strong>: bio je bibliotekar, oslepeo je, ali ga ni\u0161ta nije spre\u010davalo da \u010dita i pi\u0161e. Borhesov \u017eivot je bio \u017eivot ispunjen radom.<\/p>\n\n\n\n<div class=\"wp-block-image is-style-rounded\"><figure class=\"aligncenter size-large is-resized\"><img data-recalc-dims=\"1\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/800px-Jorge_Luis_Borges_1951_by_Grete_Stern-1.jpg?resize=349%2C498\" alt=\"\" class=\"wp-image-4657\" width=\"349\" height=\"498\" loading=\"lazy\" srcset=\"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/800px-Jorge_Luis_Borges_1951_by_Grete_Stern-1.jpg?w=719 719w, https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/800px-Jorge_Luis_Borges_1951_by_Grete_Stern-1.jpg?resize=211%2C300 211w\" sizes=\"(max-width: 349px) 100vw, 349px\" \/><figcaption>Wikipedia<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">O pri\u010di ,,Vavilonska biblioteka\u201d<\/h2>\n\n\n\n<p><strong>\u201eVavilonska biblioteka\u201d<\/strong> je\u00a0kratka pri\u010da\u00a0u kojoj je\u00a0svemir\u00a0zami\u0161ljen u obliku ogromne biblioteke, koja sadr\u017ei sve mogu\u0107e knjige.<\/p>\n\n\n\n<p>Pri\u010da je prvobitno objavljena u\u00a0\u0160paniji\u00a01941. godine, kao deo Borhesove\u00a0<strong>zbirke pri\u010da \u201eVrt sa stazama koje se ra\u010dvaju\u201d.<\/strong> Ta knjiga je u celini uvr\u0161tena u visoko tira\u017enu knjigu <strong>\u201eMa\u0161tarije\u201d<\/strong>, iz 1944. godine.<\/p>\n\n\n\n<p>Borhesov pripoveda\u010d opisuje kako se\u00a0<strong>Univerzum\u00a0<\/strong>sastoji od ogromnog broja \u0161estougaonih\u00a0prostorija, od kojih svaka sadr\u017ei \u010detiri zida polica sa knjigama. Iako je redosled i sadr\u017eaj knjiga slu\u010dajan i izgleda potpuno besmisleno, stanovnici veruju da knjige sadr\u017ee sve mogu\u0107e kombinacije 25 osnovnih jezi\u010dkih\u00a0znakova\u00a0(22 slova, ta\u010dku, zarez i razmak). <\/p>\n\n\n\n<p>Iako je ogromna ve\u0107ina knjiga u ovom Univerzumu potpuno <strong>besmislena<\/strong>, u biblioteci tako\u0111e mora da se nalazi svaka smislena knjiga ikada napisana, ili knjiga koja \u0107e mo\u017eda jednog dana biti napisana, i sve mogu\u0107e\u00a0permutacije\u00a0ili verzije svake od ovih knjiga. Pripoveda\u010d prime\u0107uje da biblioteka treba da sadr\u017ei mnoge korisne informacije, uklju\u010duju\u0107i i predvi\u0111anja budu\u0107nosti, biografije svakog \u010doveka, i prevo\u0111enje svake knjige na sve\u00a0jezike. <\/p>\n\n\n\n<p>Sa druge strane, zbog ogromne koli\u010dine informacija, sve knjige su potpuno beskorisne za \u010ditaoca, \u0161to <strong>bibliotekara <\/strong>vodi u stanje\u00a0suicidalnog\u00a0o\u010daja. To \u010dini neke bibliotekare\u00a0sujevernim, te odre\u0111ene grupe postaju \u201e\u010cistioci\u201d, koji proizvoljno uni\u0161tavaju knjige, koje oni smatraju nerazumnim, dok lutaju u biblioteci u potrazi za \u201eKrmeznim \u0161estougaonikom\u201d i njegovim svemo\u0107nim, ilustrovanim, magi\u010dnim knjigama smanjenog formata. Drugi smatraju da, po\u0161to sve knjige postoje u biblioteci, negde u jednoj od knjiga bi trebalo da se nalazi sa\u017eetak svih ostalih knjiga; neki \u010dak veruju da postoji\u00a0mesija, poznat kao \u201e\u010covek iz Knjige\u201d. Oni putuju po biblioteci, tra\u017ee\u0107i mesiju.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Citat<\/strong> sa po\u010detka pri\u010de je iz knjige ,,Anatomija melanholije\u201d autora <strong>Roberta Bartona<\/strong>, koji je knjigu napisao 1621. godine.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Horhe Luis Borhes ,,Vavilonska biblioteka\u201d<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">\u201eBy this art you may contemplate<br>the variation of the 23 letters\u2026\u201c<br>The Anatomy of Melancholy, deo<br>2, odelj. II. bel. IV.1<br><\/p>\n\n\n\n<p>Svemir (koji neki nazivaju Bibliotekom) sastoji se od nepoznatog, mo\u017eda \u010dak beskona\u010dnog broja \u0161estougaonih galerija, u \u010dijem se sredi\u0161tu nalaze prostrani bunari za provetravanje oivi\u010deni niskim balustradama. Sa svakog \u0161estougaonika vide se donji i gornji spratovi, u nedogled. Raspored na galerijama uvek je isti. Dvadeset duga\u010dkih polica, po pet na svakoj strani, postavljeno je uza sve zidove, osim na dva; njihova visina, koja je ujedno i visina samih polica, jedva da prevazilazi bibliotekara normalnog rasta. Jedan od slobodnih zidova otvara se prema uzanom hodniku, koji pak vodi u drugu galeriju, po svemu jednaku prethodnoj i svima ostalima. S desne i leve strane hodnika sme\u0161tene su dve malene prostorije. U jednoj se mo\u017ee odspavati stoje\u0107ki; u drugoj, zadovoljiti velika nu\u017eda. U blizini su zavojite stepenice, koje se strmoglavljuju i uspinju u nedogled. U hodniku se nalazi i jedno ogledalo, koje vemo podvostru\u010dava oblike. Iz ovoga mnogi izvode zaklju\u010dak da Biblioteka nije beskona\u010dna (ako to zaista jeste, \u010demu onda takvo varljivo udvajanje?); \u0161to se mene ti\u010de, radije se zanosim mi\u0161lju da te ugla\u010dane povr\u0161i predstavljaju i nagove\u0161tavaju beskraj\u2026 Svetlost dopire sa svojevrsnih okruglih vo\u0107ki koje nazivaju \u201elampama\u201c. Po dve na svakom \u0161estougaoniku, postavljenje popre\u010dice, bacaju svetlost nedovoljnu, neprestanu.<\/p>\n\n\n\n<p>Kao i svi u Biblioteci, i ja sam u mladosti putovao; tragao sam za kakvom knjigom, mo\u017eda i za katologom svih kataloga; sada, kad na jedvite jade razaznajem ovo \u0161to pi\u0161em, spremam se za onaj svet tek na nekoliko milja od \u0161estougaonika na kojem sam ro\u0111en. Kad umrem, na\u0107i \u0107e se ve\u0107 neka milosrdna ruka da me gurne preko ograde: grobnica \u0107e mi biti nesagledivi vazduh; telo \u0107e mi propadati dugo, dugo, propada\u0107e i raspadati se od trenja usled padanja, koje je beskrajno. Tvrdim da Biblioteci nema kraja. Idealisti smatraju da su \u0161estougaone sale neophodan oblik apsolutnog prostora, ili makar na\u0161eg poimanja prostora. Mi\u0161ljenja su da bi trougla ili petougla sala bila nezamisliva. (\u0160to se mistika ti\u010de, oni bi da nas uvere kako im se u ekstazi otkriva jedna kru\u017ena soba sa isto tako kru\u017enom, ogromnom knjigom neprekinutog hrbata, koji opisuje pun krug oko zidova; njihovo je svedo\u010denje, me\u0111utim, sumnjivo, re\u010di nejasne: ta kru\u017ena knjiga, to je Bog.) Bi\u0107e dovoljno da ponovim klasi\u010dnu odredbu: Biblioteka je lopta kojoj je istinsko sredi\u0161te bilo koji \u0161estougaonik, a obim nedoma\u0161an.<\/p>\n\n\n\n<p>Svakom zidu svakog \u0161estougaonika odgovara pet polica: svaka polica sadr\u017ei trideset dve knjige, istog formata; svaka knjiga ima \u010detiri stotine deset strana; svaka stranica, \u010detrdeset redova; svaki red, osamdeset slova cme boje. Slova su prisutna i na hrbatu svake knjige; ona niti ozna\u010davaju niti najavljuju ono \u0161to pi\u0161e na stranicama: ova nedoslednost, znam, katkada se \u010dinila zagonetnom. Pre no \u0161to ukratko izlo\u017eim odgonetku (\u010dije otkri\u0107e, i pored njegovih tragi\u010dnih posledica, predstavlja mo\u017eda najva\u017eniji doga\u0111aj u istoriji), \u017eelim da podsetim na nekoliko aksioma.<\/p>\n\n\n\n<p>Prvi aksiom: Biblioteka postoji ab aeterno. U ovu istinu, iz koje neposredno proizlazi budu\u0107a ve\u010dnost sveta, ne mo\u017ee posumnjati niko razuman. \u010covek, kao nesavr\u0161eni bibliotekar, mo\u017ee biti proizvod slu\u010daja ili zlonamernih demijurga; svemir, sa svojom elegantnom zalihom polica, zagonetnih tomova, beskona\u010dnih stepenica za putnika, i sa nu\u017enicima za bibliotekara koji sedi za stolom, mo\u017ee jedino biti delo kakvog boga. Da bi se uo\u010dila razdaljina izme\u0111u bo\u017eanskog i ljudskog, dovoljno je ove drhtave simbole koje nespretnom rukom \u0161krabam po koricama jedne knjige uporediti s uskla\u0111enim slovima u njenoj unutra\u0161njosti: primerena, tanana, jasno pocrnjena, neponovljivo simetri\u010dna.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi aksiom: Broj ortografskih simbola je dvadeset i pet.2 Odre\u0111ivanje ove brojke omogu\u0107ilo je, pre otprilike trista godina, formulisanje op\u0161te teorije Biblioteke, kao i zadovoljavaju\u0107e re\u0161enje problema koji nikakvo nagadjanje nije moglo odgonetnuti: za\u0161to je priroda gotovo svih knjiga bezobli\u010dna i zbrkana? Jedna od njih, koju je moj otac otkrio u \u0161estouganiku krila petnaest devedeset i \u010detiri, sastojala se jedino od slova M C V, koja se izopa\u010deno ponavljaju od prvog do poslednjeg retka. Druga (koju \u010desto u ovoj zoni konsultuju) pravi je slovni lavirint, ali zato na pretposlednjoj stranici ka\u017ee: Oh vreme tvoje piramide. \u017diva je istina: na jedan dobro smi\u0161ljeni red ili ta\u010dno obave\u0161tenje dolaze milje i milje besmislenih sazvu\u010dja, galimatijasa i nedoslednosti. (Znam za jednu neprosve\u0107enu oblast u kojoj se bibliotekari ne povode za sujevernim i uzalu\u0111nim obi\u010dajem da u knjigama tra\u017ee bilo kakav smisao, smatraju\u0107i ga jednakim poku\u0161ajima da se smisao prida snovima ili zbrkanim linijama na dlanu\u2026 Prihvataju da su pronalaza\u010di pisma u njemu odrazili dvadeset i pet prirodnih simbola ali tvrde da je njihova upotreba slu\u010dajna i da knjige po sebi ne zna\u010de ni\u0161ta. Ovo mi\u0161ljenje, kao \u0161to \u0107emo videti, nije sasvim neta\u010dno.)<\/p>\n\n\n\n<p>Dugo se smatralo da te nerazgovetne knjige odgovaraju zaboravljenim ili dalekim jezicima. Istina je da su najstariji ljudi, prvi bibliotekari, koristili jezik dobrano razli\u010dit od ovoga kojim sada govorimo; istina je i da nekoliko desetina milja nadesno na\u0161 jezik prelazi u dijalekt, a da devedeset spratova navi\u0161e postaje nerazumljiv. Sve je to, ponavljam, istina, ali \u010detiristo deset stranica neprestanih M C V ne mogu odgovarati nijednom jeziku, ma koliko ovaj bio dijalektolo\u0161ki ili zakr\u017eljao. Jedni su natuknuli da bi svako slovo moglo uticati na naredno i da vrednost serije M C V u tre\u0107em redu na 71. stranici nije ona koju bi ista serija mogla imati negde drugde na stranici, ali ova maglovita teza nije imala uspeha. Drugi su bili mi\u0161ljenja da je re\u010d o \u0161ifrovanim tekstovima; ta je pretpostavka na kraju odnela prevagu i postala op\u0161teprihva\u0107ena, mada u smislu druga\u010dijem od prvobitnog. Pre pet stotina godina, odgovorni jednog vi\u0161eg \u0161estougla3 nai\u0111e na knjigu jednako zbrkanu kao i ostale, ali sa dva lista gotovo istovetnih redova. Kad je pronalazak pokazao jednom od putuju\u0107ih kriptografa, ovaj mu re\u010de da je tekst na portugalskom; drugi, da je na jidi\u0161u.<\/p>\n\n\n\n<p>Za manje od stole\u0107a ustanovljeno je o kom jeziku je re\u010d: u pitanju je samojedsko-litvanski dijalekat guaranija, s glasovnim promenama klasi\u010dnog arapskog. Rastuma\u010dena je i sadr\u017eina: behu to pojmovi o kombinatomoj analizi, ilustrovani primerima promenljivih s neograni\u010denim ponavljanjem. Ovi primeri omogu\u0107ili su jednom dovitljivom bibliotekaru da otkrije zakonitost na kojoj Biblioteka po\u010diva. Doti\u010dni mislilac je ustanovio da se sve knjige, koliko god da se me\u0111u sobom razlikuju, sastoje iz istovetnih elemenata: razmaka, ta\u010dke,zareza i dvadeset dva azbu\u010dna slova. Ukazao je i na \u010dinjenicu koju su potvrdili svi putnici: u ogromnoj Biblioteci ne postoje dve istovetne knjige. Iz ovih premisa, koje se ne mogu dovesti u pitanje, izveo je zaklju\u010dak da je Biblioteka potpuna, i da su na njenim policama zabele\u017eene sve mogu\u0107ne kombinacije dvadeset i nekoliko ortografskih simbola (\u010diji broj, iako ogroman, nije beskrajan), to jest sve ono \u0161to se mo\u017ee izraziti, i to na svim jezicima. Ama ba\u0161 sve: detaljna istorija budu\u0107nosti, autobiografije arhan\u0111ela, ta\u010dan katalog Biblioteke, hiljade i hiljade la\u017enih kataloga, dokazivanje la\u017enosti tih kataloga, gnosti\u010dko Basilidovo jevan\u0111elje, komentar ovog jevan\u0111elja, komentar komenara ovog jevan\u0111elja, verodostojno izlo\u017eena njegova smrt, prevod svake knjige na svim jezicima, pominjanje svake knjige u svim knjigama; traktat koji je Beda mogao napisati (a nije) o mitologiji Saksonaca, izgubljene Tacitove knjige.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad je obznanjeno da Biblioteka sadr\u017ei sve knjige, isprva se svi budalasto zara\u0111ova\u0161e. Poverova\u0161e da su vlasnici tajnog, netaknutog blaga. Ne be\u0161e li\u010dnog ili svetskog problema \u010dije pouzdano re\u0161enje nije postojalo negde u nekom \u0161estougaoniku. Postojanje svemira moglo se objasniti, svemir je preko no\u0107i uzurpirao bezgrani\u010dno nadanje. U ono vreme mnogo se govorilo o Odbranama, tj. o knjigama pohvala i predskazanja, koje jednom zasvagda dokazuju opravdanost svih \u010dinova svake osobe u svemiru i za budu\u0107nost mu prori\u010du \u010du\u0111esne tajne. Hiljade ljudi nestrpljivo je napustilo svoj rodni \u0161estougaonik kako bi se uspelo gornjim stepenicama, sve u zaludnoj nameri da prona\u0111u svoju Odbranu. Ti su se namernici sva\u0111ali po uskim hodnicima, obasipali se mra\u010dnim kletvama, davili po bo\u017eanskim stepenicama, bacali varljive knjige u grotla tunela, nalazili smrt u ambisu u koji bi ih gurali ljudi iz dalekih krajeva. Ostali pomeri\u0161e pame\u0107u\u2026 Odbrane postoje (i sam sam video dve koje se odnose na budu\u0107e, mo\u017eda neizmi\u0161ljene osobe), no njihovi traga\u010di se ne doseti\u0161e da je verovatno\u0107a da \u010dovek nai\u0111e na vlastito opravdanje, ili na njegovu obmanljivu verziju, ravno nuli.<\/p>\n\n\n\n<p>U isto doba o\u010dekivano je i razja\u0161njenje klju\u010dnih zagonetki \u010dove\u010danstva: poreklo Biblioteke i Vremena. Sasvim je verovatno da se ove ozbiljne tajne mogu re\u010dima objasniti: ukoliko jezik filozofa nije dovoljan, mnogoobli\u010dna Bibioteka sigurno je proizvela ne\u010duveni i za to potreban jezik, kao i slova i gramatike takvog jezika. Ve\u0107 \u010detiri veka za njim se neumorno traga po \u0161estougaonicima\u2026 Postoje i zvani\u010dni traga\u010di, inkvizitori. Video sam ih kako obavljaju svoj posao: uvek se vra\u0107aju iznureni; pominju nekakve stepenice bez stepenika koje su ih mogle stajati glave; pominju galerije i stepenice s bibliotekarom; poneki dohvati najbli\u017eu knjigu i krene da je prelistava, tra\u017ee\u0107i gnusne re\u010di. O\u010digledno, niko se ne nada da bi bilo \u0161ta mogao otkriti.<\/p>\n\n\n\n<p>Neobuzdana nadanja zamenila je, kako to ve\u0107 biva, preterana utu\u010denost. Izvesnost da se na nekoj polici jednog od \u0161estougaonika nalaze dragocene knjige, i da se do tih dragocenih knjiga ne mo\u017ee do\u0107i, \u010dinila se gotovo neizdr\u017eljivom. Jedna bogohulna sekta predlo\u017eila je da se traganja okon\u010daju i da svi stanu me\u0161ati slova i simbole kako bi nekako vaspostavili, uz dare\u017eljivu naklonost slu\u010daja, pomenute kanonske knjige. Vlasti su bile primorane da protiv ovakve prakse donesu stroge zakone. Sekta je i\u0161\u010dezla, no ja sam u detinjstvu vi\u0111ao starce koji bi se dugo skrivali po klozetima, s metalnim plo\u010dama na dnu kakvog zabranjenog fi\u0161eka, i slaba\u0161no podra\u017eavali bo\u017eanski nered.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi su, nasuprot, mislili da se pre svega valja ratosiljati nepotrebnih dela. Zaposeli su \u0161estougaonike, ma\u0161u\u0107i katkad verodostojnim odobrenjima, bezvoljno bacali pogled u jedan tom i odmah zatim na propast osu\u0111ivali \u010ditave police: njihovoj higijenskoj, isposni\u010dkoj razularenosti duguje se bezumni gubitak miliona knjiga. Na njihovo ime ba\u010den je prezir, ali zato oni koji oplakuju ,,riznice\u201c uni\u0161tene njihovom pomamom zanemaruju dve notorne \u010dinjenice.<\/p>\n\n\n\n<p>Prvo: Biblioteka je u toj meri ogromna da bilo kakvo sa\u017eimanje naneto ljudskom rukom bez razlike biva infinitezimalno. Drugo: iako je svaki primerak jedinstven i nezamenljiv (budu\u0107i da je Biblioteka potpuna), uvek su prisutne stotine hiljada njegovih nesavr\u0161enih faksimila, koji se me\u0111u sobom razlikuju tek po jednom slovu ili zarezu. Protivno uvre\u017eenom mi\u0161ljenju, usudi\u0107u se da pretpostavim da su posledice izazvane pusto\u0161enjima \u010cistilaca bile preuveli\u010dane, i to ponajpre zbog u\u017easa koji su ovi fanatici izazivali. Suludo je bilo zami\u0161ljati da bi se mogli dokopati knjiga iz Krmeznog \u0160estougaonika: u pitanju su knjige smanjenog formata, svemo\u0107ne, ilustrovane i magi\u010dne.<\/p>\n\n\n\n<p>Znamo da iz tog doba poti\u010de i jedna druga praznoverica: ona o \u010coveku iz Knjige. Na jednoj polici izvesnog \u0161estougaonika (zami\u0161ljalo se tada), postoji sigurno knjiga koja bi bila savr\u0161en sa\u017eetak svih ostalih; jedan bibliotekar je tu knjigu, nalik na bo\u017eanstvo, imao u rukama. U jeziku ove oblasti jo\u0161 uvek opstaju ostaci kulta prema tom nekada\u0161njem slu\u017ebeniku. Mnogi su krenuli na put u potrazi za Njim, no zalud su \u010ditav vek pro\u0107erdali \u0161etaju\u0107i uzdu\u017e i popreko. Kako prona\u0107i obo\u017eavani tajni \u0161estougaonik u kojem je prebivao? Neko predlo\u017ei regresivni metod: da bi se odredilo mesto knjizi A, valja prethodno u knjizi B potra\u017eiti ono mesto gde upu\u0107uje na knjigu A; da bi se odredilo mesto knjizi B, prethodno valja konsultovati knjigu C, i tako u beskraj\u2026 U sli\u010dnim pustolovinama i sam sam stra\u0107io silne snage i \u010ditave godine. Ne \u010dini mi se neverovatnim da na nekoj polici u svemiru stoji jedna potpuna knjiga4; molim se nepoznatim bogovima da ju je \u010dovek \u2013 jedan jedini, makar pre hiljadu godina! \u2013 imao u rukama, i da ju je pro\u010ditao. Ako \u010dast, mudrost i bezbri\u017enost nisu za mene, nek budu bar za drugoga. Samo da postoji nebo, makar ja zavr\u0161io u paklu. Neka me se vre\u0111a i dotu\u010de, samo da na tren, u jednom bi\u0107u, Tvoja ogromna Biblioteka na\u0111e opravdanja.<\/p>\n\n\n\n<p>Bezbo\u017enici tvrde da je besmisao u Biblioteci normalna pojava a da zdravorazumski odlomci (ili tek najskromnija doslednost) predstavljaju izuzetak ravan \u010dudu. Govore (znam) o \u201egrozni\u010davoj Biblioteci u kojoj slu\u010dajni tomovi neprestano prete da se preobrate u druge i koji sve potvr\u0111uju, pori\u010du i me\u0161aju poput kakvog zabunjenog bo\u017eanstva\u201c. Ove re\u010di, koje nered ne samo da potkazuju ve\u0107 ga i slave, jasno ukazuju na odvratan ukus i neznanje kojem nema leka. U stvari, Biblioteka sadr\u017ei sve verbalne strukture, sve varijacije koje dopu\u0161taju dvadeset i pet jezi\u010dkih simbola, ali ni jedan jedini apsolutni besmisao. Ne treba ni spominjati da najbolji tomovi na mnogobrojnim \u0161estougaonicima koje opslu\u017eujem za naslov imaju Za\u010de\u0161ljana grmljavina, Gipsani gr\u010d, i Axaxaxas mlo. Ove na prvi pogled nedosledne re\u010denice nesumnjivo se mogu opravdati sa kriptografskog ili alegorijskog stanovi\u0161ta; takvo opravdanje bilo bi verbalno i, ex hypothesi, ve\u0107 pohranjeno u Biblioteci. Koju god seriju slova da sastavim, na primer dhcmrlchtdj ona u bo\u017eanskoj Biblioteci ve\u0107 biva predvi\u0111ena i na nekom od njenih tajnih jezika ve\u0107 sa\u0111r\u017ei kakvo strahovito zna\u010denje. Niko ne mo\u017ee izgovoriti ni jedan jedini slog a da ovaj ne bude pun kako blagosti tako i strahovanja, i da na jednom od tih jezika ne ozna\u010dava svemo\u0107no ime kakvog bo\u017eanstva. Govoriti zna\u010di upadati u tautologije. Ova nepotrebna i preop\u0161irna poslanica ve\u0107 postoji u jednom od trideset tomova sa pet polica jednog od neprebrojivih \u0161estougaonika \u2013 njeno pobijanje isto tako. (Broj n mogu\u0107nih jezika slu\u017ei se istim re\u010dnikom; u pojedinim \u0107e simbol biblioteka dobiti svoju ta\u010dnu odredbu: sveop\u0161ti i stalni sistem \u0161estougaonih galerija, ali je biblioteka isto tako i hleb ili piramida ili bilo \u0161ta drugo, a \u0161est re\u010di koje je odre\u0111uju imaju drugi smisao. Ti, koji me \u010dita\u0161, jesi li siguran da razume\u0161 moj jezik?)<\/p>\n\n\n\n<p>Svakodnevno pisanje skre\u0107e mi misli od trenutnog polo\u017eaja \u010dove\u010danstva. Izvesnost da je sve ve\u0107 zapisano poni\u0161tava nas ili nas \u010dini utvarnima. Ja znam za srezove u kojima mlade\u017e ni\u010dice pada pred knjigama i neprosve\u0107eno celiva njihove stranice, ne znaju\u0107i pritom da protuma\u010di ni jedno jedino slovo. Epidemije, jereti\u010dke razmirice, hodo\u010da\u0161\u0107a koja se neumitno preobra\u0107aju u hajdu\u010denja, desetkovali su stanovni\u0161tvo. Mislim da sam ve\u0107 pomenuo samoubistva, svake godine sve u\u010destalija. Mo\u017ee biti da me starost i bojazan varaju, ali strahujem da je ljudska vrsta \u2013 jedina \u2013 na dobrom putu da i\u0161\u010dezne, i da \u0107e je Biblioteka nad\u017eiveti: osvetljena, usamljena, beskrajna, savr\u0161eno nepokretna, opremljena vrednim tomovima, bespotrebna, nepodmitljiva, skrivena.<\/p>\n\n\n\n<p>Upravo napisah beskrajna. Ovaj pridev nisam uneo tek tako, u retorskom zanosu; smatram da nije nelogi\u010dno zami\u0161ljati da je svet beskrajan. Oni koji misle da je ograni\u010den, tvrde da se negde daleko, u kakvom zaba\u010denom kutku, hodnici i stepeni\u0161ta i \u0161estougaonici zavr\u0161avaju \u2013 \u0161to je nepojmljivo, besmisleno. Ko ga pak zami\u0161lja neograni\u010denim, zaboravlja da broj mogu\u0107nih knjiga ipak nije bezgrani\u010dan. Za ovaj vajkada\u0161nji problem usudi\u0107u se da predlo\u017eim slede\u0107e re\u0161enje: Biblioteka je neograni\u010dena i periodi\u010dna. Ukoliko bi neki ve\u010dni putnik krenuo kroz nju u jednom pravcu, ustanovio bi nakon nekoliko vekova da se isti tomovi ponavljaju u istom neredu (i da ovaj, ponovljen, tako postaje red: Red). Moja usamljenost nalazi utehu u ovom elegantnom nadanju.<\/p>\n\n\n\n<p>Mar de Plata, 1941.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Fusnote<\/h2>\n\n\n\n<p>1. ,,Uz pomo\u0107 ove ve\u0161tine mo\u017eete da posmatrate variranje dvadeset i tri slova\u2026\u201c (Robert Barton, Anatomija melanholije).<\/p>\n\n\n\n<p>2. Originalni rukopis ovoga teksta ne sadr\u017ei ni brojeve ni velika slova. Interpunkcija se svodila na zarez i ta\u010dku. Ova dva znaka, prored i dvadeset i dva azbu\u010dna slova \u010dine dvadeset i pet dovoljnih simbola koje neznanac navodi. (Bele\u0161ka pripre\u0111iva\u010da.)<\/p>\n\n\n\n<p>3. Nekada je na svaka tri \u0161estougaonika stajao po jedan \u010dovek. Samoubistva i plu\u0107na obolenja poremetili su ovu srazmeru. Ovo podse\u0107anje budi u meni neizrecivu melan- holiju: doga\u0111alo mi se da no\u0107ima i no\u0107ima putujem hodnicima i ugla\u010danim stepenicama a da ne sretnem ni jednog jedinog bibliotekara.<\/p>\n\n\n\n<p>4. Ponavljam: dovoljno je da se jedna knjiga osmisli, pa da zaista postoji. Isklju\u010deno je jedino ono \u0161to nije mogu\u0107no. Na primer: nijedna knjiga nije stepeni\u0161te, iako nema sumnje da postoje knjige u kojima se raspravlja, pori\u010de i dokazuje ova mogu\u0107nost, kao i druge, \u010dija struktura odgovara strukturi stepenica.<\/p>\n\n\n\n<p>5. Letisija Alvares de Toledo primetila je da je golema Biblioteka nepotrebna; na kraju krajeva, bio bi dovoljan jedan jedini tom, obi\u010dnog formata, sa slovnim znakovima veli\u010dine devet ili deset, a koji bi sadr\u017eavao beskrajan broj beskrajno tankih listova. (Kavalijeri je, po\u010detkom XVII veka, u svakom \u010dvrstom telu video preklapanje beskrajnog broja ravni.) Rukovanje ovim svilastim vademekumom ne bi bilo jednostavno: svaki bi se o\u010digledni list raslojavao u druge; nezamisliva sredi\u0161nja strana ne bi imala nali\u010dja.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img data-recalc-dims=\"1\" decoding=\"async\" width=\"162\" height=\"30\" src=\"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/logo.png?resize=162%2C30\" alt=\"\" class=\"wp-image-2127\" loading=\"lazy\"><\/figure>\n<\/body>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ve\u0107 sa sa sedam godina je napisao prvu pri\u010du, a sa devet godina je objavio svoj prvi prevod.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4708,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":true,"template":"","format":"standard","meta":{"om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[31,4],"tags":[958,473,963,936,62,865,834,39,38],"series":[645,639],"class_list":["post-4652","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-skolske-zanimljivosti-srpski-jezik-od-a-do-s-2","category-srpski-jezik-od-a-do-s","tag-4-godina","tag-blog","tag-borhes","tag-gimnazija-lazarevac","tag-knjizevnost","tag-kratke-price","tag-srpski-jezik-i-knjizevnost","tag-srpski-jezik-od-a-do-s","tag-tvoj-magazin","series-blog","series-tvoj-magazin"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/tvojmagazin.com\/wp-content\/uploads\/2020\/11\/borhes.png?fit=484%2C561","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4652"}],"collection":[{"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4652"}],"version-history":[{"count":8,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4652\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4709,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4652\/revisions\/4709"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4708"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4652"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4652"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4652"},{"taxonomy":"series","embeddable":true,"href":"http:\/\/tvojmagazin.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/series?post=4652"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}