
Izbor iz evropske moderne: Blok, Rilke, Apoliner
Aleksandar Aleksandrovič Blok je bio ruski pesnik i najznačajniji predstavnik ruskog simbolizma.
Živeo je od 1880. do 1921. godine.
Svojim stihovima uspeva da izrazi težnje jedne generacije za nedostižnim idealima.
U njegovoj poeziji su zastupljene teme koje se tiču stvarnosti i motivi iz gradskog života.
Pod uticajem revolucionarnih previranja u Rusiji, pesnik ispevava svoju najpoznatiju poemu ,,Dvanaestorica” (1918.) kojoj daje simbolično značenje pobune.
Blok u svojoj poemi iskazuje muzikalnost, ritmičku raznolikost stiha, metaforičnost i simboličnost.
On koristi žargone, parole, satiru i parodiju, folklorne elemente – zbog takvih stilskih postupaka postaje preteča moderne evropske poezije.

,,Dvanaestorica”
1.
Crna večer.
Beli sneg.
Vetar, vetar!
Ruši s nogu sve.
Vetar, vetar —
Širom belog sveta!
Vitla vetar
Snežni prah.
Ledi sve u isti mah.
Klizi gadno,
Pešaku zastaje dah,
Pada, pada — teško jadnom!
Od zgrade do zgrade
Od kanapa traka:
Na kanapu — plakat:
»Sva vlast Ustavotvornoj skupštini!«
Starica se kida, gorko plače,
Ne zna šta te stvari znače,
Čemu plakat takav
Što to platno nosi?
Šta bi tu gaća bilo za dečaka,
A svi su — goli i bosi…
Starica je, najzad, promrznuta lica
Pregazila nekako preduboki smet.
— Oh, Majko-Zaštitnice!
— Boljševici ruše svet!
Vetar šiba lice!
Mraz probija skroz!
Buržuj s raskrsnice
U jaku zavuko nos.
Ko je onaj? — Kosa bujna,
Gle, vajka se jedva čujno:
— Izdajnici kapu kroje!
— Kako da se propast spreči! Verovatno, pisac to je —
Slatkorečiv …
Gle, mantijaš kako šeta —
Šmugnuo je iza smeta …
Druže pope, što si setan,
Ko pred propast sveta?
Sećaš li se da si znao
Da se šetaš istrbušen,
Dok je s tvog stomaka sjao
Krst na verne duše?
Eno gospe s astraganom,
Pažljivo je sluša druga:
— Plakali smo neprestano …
Okliznu se,
Tresnu — koliko je duga!
E — e!
Diži je što pre!
Vetar se ljuti i šali, fakat.
Zadiže skute,
Pešake kosi,
Kida, gužva i nosi
Ogromni plakat:
»Sva vlast Ustavotvornoj skupštini! «
I reči donosi:
… Odluka na zboru pade …
… Tu, iz one zgrade …
… Pomučismo se —
Pa odlučismo:
Malo — za deset, za svu noć — dva’es’ pet
Manje — ne, makar se srušio svet. . .
’Aj’mo u krevet, bre . . .
Veče pozno.
Svet se gubi,
Muknu priče.
Cvokoću zubi.
A vetar fijuče grozno . . .
Nesrećniče!
Dođi amo —
Da me ljubiš . ..
Hleba!
A šta tamo?
Beži samo!
Crni se, crni se s neba.
Mržnja, tužna mržnja
Iz mojih grudi se toči …
Cma mržnja, sveta mržnja …
Otvori, druže,
Četvore oči!

Rajner Marija Rilke
Rajner Marija Rilke je austrijski pesnik i jedan od najvećih pesnika koji su stvarali na nemačkom jeziku.
Rođen je u Pragu ( koji je u to vreme pripadao Austrougarskoj) 1876. godine. Nakon 1884. godine roditelji mu žive odvojeno, pa se s majkom seli u Beč.
U detinjstvu ga je majka odgajala i odevala kao devojčicu, nemogavši da preboli gubitak rano umrle ćerke. Na očev zahtev pohađa nižu vojnu školu.
Godine školovanja kasnije naziva ,,početkom odvratnosti”. Plašljiv, povučen i tih, ne uspeva se prilagoditi vojničkom životu, mada mu dopuštaju da se bavi književnošću.
Njegova poezija predstavlja završetak evropske dekadencije.
Rilkeova lirika je morbidna i setna, puna mračnih i samrtničkih tonova.

,,Moj život nije”
Moj život nije ovaj strmi čas,
čas kad ovako žurno stremim.
Pred svojim žitnim poljem ja sam klas,
tek jedan glas sam samo, i to glas
što prvi sred mog mnogoglasja nemi.
Između dva sam zvuka dubok muk,
koji ih trajnom usklañenju goni:
jer preti da nadjača smrti zvuk —
No tamnoga ih intervala luk
miri.
Lepotom starom pesma zvoni.
,,Ja volim svoga bića polutminu”
Ja volim svoga bića polutminu
što daje mojim čulima dubinu;
u njoj se, kao iz pisama starih,
moj život jednom već proživljen žari,
u preboljenu odmaknut daljinu.
Iz nje se toči u mene saznanje
da imam dosta prostora pred sobom
za drugoga života večno tkanje.
I katkad sam k’o drvo, čije granje
šumi negdašnjem dečaku nad grobom
i čiji koren prostirku mu plete –
drvo što onaj ispunjava san
koji je dečak u daleki dan
izgubio u pesmi punoj sete.

Gijom Apoliner
Gijom Apoliner je živeo u periodu od 1880. do 1918. godine. U ratu je teško povređen i operisan, ali ubrzo umire.
Radio je kao novinar u Parizu.
Zbirka pesama ,,Alkoholi” iz 1913. godine mu je donela svetsku slavu.
,,Most Mirabo”
Ispod mosta Mirabo teče Sena
I ljubav naša
Zar je sve uspomena
Patnja uvek radošću beše ispraćena
Sve nose dani osim mene
Nek sat izbija i noć krene
Sve nose dani osim mene.
Licem u lice za ruke se držeći
Stojimo dok ispod
Mosta od ruku prolazeći
Val teče umoran od pogleda večnih.
Nek sat izbija i noć krene
Sve nose dani osim mene.
Ljubav nam odlazi s vodom što mrmori
Odlazi ljubav
O živote spori
A naša se nada razbuktava gori.
Nek sat izbija i noć krene
Sve nose dani osim mene.
Protiču dani protiču vremena
Prošlost je mrtva
Ljubav neoživljena
Ispod mosta Mirabo teče Sena.
Nek sat izbija i noć krene
Sve nose dani osim mene.


Pol Verlen ,,Mesečina" analiza pesme
You May Also Like

Milutin Bojić ,,Plava grobnica” analiza pesme
новембар 16, 2020
Bogdan Popović, „Predgovor Antologiji novije srpske lirike”
фебруар 27, 2021